CRKVA BDM U VOĆINU

OBNOVA CRKVE POHOĐENJA BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Tijekom radova na obnovi i rekonstrukciji crkve Pohođenja Blažene Djevice Marije sakupljeni su nalazi koji značajno upotpunjuju spoznaje o nekadašnjem franjevačkom samostanu koji se rasprostirao sjeverno od crkve. Iskopani zidovi klaustra i zidovi samostanskih prostorija pričaju priču nekadašnje franjevačke zajednice. Samostanska građevina je bila jednokatna, kvadratičnog tlocrta sa centralno postavljenim klaustrom. Nakon provedenog arhitektonskog snimanja možemo ustvrditi gabarite i položaj pojedinih prostorija, osim u sjevernom krilu samostana, koje je ostalo neistraženo, jer se na izvornim zidovima i danas nalazi zgrada župnog dvora. Arhitektura i raspored crkve i samostana bio je tipičan za samostanska zdanja propovjedničkog reda tog doba. Dijelovi kamene plastike i profilacije jasno ukazuju na podrijetlo graditeljske radionice koja je gradila voćinski  kompleks – vezana je za dvor Iločkih s kraja 15. st.
Tijekom turske okupacije samostan je uništen, a crkva nije bila srušena, već oštećena, bez svoda i krova, napuštena. Nakon oslobođenja crkvu i dalje vode franjevci iz Velike, a polovicom 18. stoljeća  crkva dolazi pod upravu zagrebačke biskupije. Obnova je počela kako se čini oko 1743., većim je dijelom završena do 1748. godine, a potpuno je dovršena 1757. godine.
Slijedeća velika obnova crkve je bila krajem 19. stoljeća, kada je tadašnji župnik Stjepan Kovač uveo čašćenje novog kipa Gospe Lurdske. Osim unutarnjeg uređenja preuređen je i vrh zvonika budući da je 1905. u stari zvonik udario grom i uništio ga. Prve poznate fotografije Voćina imamo upravo s kraja 19. stoljeća. Prvo potpunije dokumentiranje crkve su bile fotografije Gjure Szaba i arhitektonska snimka tlocrta crkve iz 1913. koji je bio osnova za daljnje istraživanje. Crkva je po treći puta uništena u drugom svjetskom ratu, kada je krajem 1942. pretrpjela oštećenja od avionskog bombardiranja, a kasnije je bila i zapaljena.
Obnova voćinske crkve je započela imenovanjem novog voćinskog župnika 1963. godine. Kroz brojne poteškoće i političku netrpeljivost spram crkve, pokrenuta je i dugotrajna fizička obnova građevine. Kako su u ono vrijeme zidovi crkve s ugrađenim gotičkim elementima još stajali, arhitektonska dokumentacija koja je tada napravljena(B.Kralik, prof. S. Sekulić Gvozdanovi, 1968.) za potrebe projekta mogućih svodova u crkvi uvelike je koristila Pilarov nacrt iz 1913. godine. Nažalost, niti jedan od autora ovih nacrta nije detaljno izmjerio crkvu i prikazao je u većim mjerilima, detaljno. Važan izvor u dokumentiranju crkve su radne bilježnice konzervatorice iz Osijeka (arh. D. Krstić), koja je radila na konzervatorskoj dokumentaciji, arheološkom istraživanju, dokumentiranju i obnovi crkve. Njene su skice često bile jedina informacija u izradi rekonstrukcije detalja voćinske crkve. Crkva je obnavljana od 1971. i krajem sedamdesetih godina je bila dovršena. Svečanu posvetu crkve 29. travnja 1984. godine je vodio tada pomoćni biskup zagrebački Franjo Kuharić.
Sedam i pol godina kasnije u prosincu 1991. crkva je opet ležala u ruševinama.
Obnova crvke je započela 1996. godine izvlačenjem i evidentiranjem kamenih blokova preostalih u ruševinama. Prema odluci povjerenstva Ministarstva kulture crkvu je trebalo obnoviti u izvornim oblicima i autohtonom materijalu. Zbog vrlo mekane vrste kamena i izloženosti atmosferilijama mnogi komadi su uništeni do neprepoznatljivosti, i nisu mogli biti ponovno ugrađeni. Laboratorijska ispitivanja sačuvanog kamenja je pokazala da nije primjeren za gradnju. Kako je dobar dio građevne strukture crkve upravo kamenje oko otvora i na kontraforima, to je za izvedbu trebalo pripremiti nacrte svakoj pojedinog kamena u tri dimenzije (prostorni prikaz).
Projekti za crkvu su se radili na temelju detaljne izmjere svakog pojedinog bloka kamena, a dio koji je uništen u eksploziji i raščišćavanju je rekonstruiran prema fotografijama i skicama ranijih istraživača, te metoda i načina konstruiranja srednjovjekovnih graditelja. Koristeći računalnu tehniku dobiven je točno rekonstruiran prostorni model građevine i njenih dijelova, poput oblika svoda, svodnih rebara i pojedinih čvorova, te profiliranih prozora i portala.
Istražni radovi i izrada projekata obnove i rekonstrukcije crkve su trajali od 1999. do 2002. godine kad je dobivena građevna dozvola. Građevinski radovi na obnovi same zgrade su započeli 2002. godine nakon arheoloških istražnih radova, a završili 2009. godine. Uređivanje detalja i unutrašnjosti je trajalo sve do kolovoza 2011. godine kada je i posvećena.